Povodom 25. obljetnice objavljivanja školskoga lista Regoč razgovarali smo s njegovim nekadašnjim odgovornim urednikom, nastavnikom Ratkom Ivčevićem. Upoznao nas je s prilikama u kakvima se nekad stvarao Regoč te sa svojim današnjim preokupacijama.

S kakvim ste se izazovima susreli prilikom obnove Školskoga lista Regoč?

Najveći izazov nastavnika u njegovom radu je potaknuti učenike novinare da razviju svoje prirodne talente i ljubav prema novinarskom stvaralaštvu. Učiti ih izgrađivati vlastito mišljenje o svemu i gledati stvari u školi i gradu malo drukčijim očima bilo mi je težište. U godinama izlaženja lista Regoč dogodili su se značajni povijesni i društveni događaji koji su na život i rad naše škole i grada imali znatan utjecaj. Regoč je te događaje uvijek pratio, komentirao i sudjelovao u njima.

Toporkica i toporko kao savijest grada

O kojim je sve područjima  Regoč pisao?

Njegovali su se svi oblici novinarskog izražavanja, kao što su vijest, izvješće, intervju, anketa, komentar i putopis. Učenici novinari razgovarali su s mnogim ljudima iz javnog života izvan škole (gradonačelnikom, župnikom, liječnicom, sutkinjom, književnicima, akademicima, urednicima novina, fakultetskim profesorima, iseljenicima, popularnim pjevačima …) kao i s ljudima iz naše škole (ravnateljicom, djelatnicima stručne službe, učiteljima, domarom, kuharicama, spremačicom, učenicima i roditeljima).

Naše simpatične maskote Toporkica i Toporko redovito su upozoravale na ekološke i druge probleme u gradu i okolici, ali i pohvaljivale pozitivne reakcije grada. Nadam se da su stranice Regoča ostavile svoj trag u životu škole i grada.

Jeste li surađivali s nekim gradskim organizacijama?

Osim suradnje sa srodnim družinama u školi (foto, literarna, likovna …) i van škole, bitni dio aktivnosti bila je i suradnja s Društvom Naša djeca, Gradskim društvom Crvenog križa Ogulin, Dječjim vrtićom Bistrac, Domom za stare i nemoćne Srećko Badurina, Likovnim društvom Frankopan, Glazbenom školom…

Za svaku pohvalu je bila suradnja s Radiom Ogulinom. Imali smo stalne radio emisije u živo utorkom na Radio Regoču IBM (popularne dječje emisije Slušaj moju priču, Glazbeni vrtuljak, Jeste li znali, Parlaonica, Školska piramida, Regočeva mala scena…).

Kakvi su učenici bili zainteresirani za rad u Novinarskoj družini?

Učenici koji su prepoznati po razvijenoj kulturi izražavanja i stvaranja, komunikaciji. To su bili kreativni i nadareni učenici.

Povezanost nastave i novinarske družine

Kako je Vaš rad u nastavi, u Vašem predmetu, bio povezan s radom u školskom listu?

Bio je bitno povezan. Susreti, smotre, Lidrano, radionice i kreativne igre usko su povezane s aktivnostima učenika novinara i pridonose njihovom prepoznavanju i razvoju.

Pratite li kako su se dalje razvijali neki Vaši novinari?

Da, pratim. Uvijek će mi u ugodnom sjećanju ostati moji glavni urednici Ivana Ceranić, Marko Cindrić, Nataša Ferić, Francina Rendulić, Tihana Turković i Anja Jurašić, kao i svi članovi uredništava od 1996. do 2004. godine.  Raduju me njihovi životni uspjesi, sada profesora, doktora, geodeta, pravnika, ekonomista, kriminalista, policajaca …

Koja su najviša postignuća na smotrama za list Regoč?

U listu smo njegovali svoj stil i originalnost, pa smo po tome bili prepoznatljivi u Karlovačkoj županiji pa i šire. Regoč je više puta predložen, a 2000. godine i izabran za Državni susret Lidrano. Sretan sam što sam s učenicima uživao u zanimljivom projektu stvaranja obnovljenog Regoča.

Koliko ste dugo radili u nastavi? Nedostaje li Vam rad u školi?

U nastavi sam radio 26 godina, dvije godine u Područnoj školi Šemnica Donja u Hrvatskom zagorju i 24 godine u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Ogulinu.

Svako razdoblje u životu čovjeka donosi druge prioritete. Sada svoju ljubav prema radu s mladima dijelim s divnim ljudima koji dolaze u moj kamp. Imam potrebu da im prenesem vrijednosti koje su njegovali naši stari čuvajući prirodu jer su znali da su živjeli od nje. Jednom učitelj, uvijek učitelj!

Olakšanje i nadahnuće u ljepotama prirode

Što Vas je potaknulo na otvaranje imanja za robinzonski turizam?

Čovjek u životu doživi tragedije i veoma je važno da pronađe nešto što će mu dati snagu da nastavi sa životom. Ja sam tu snagu našao u ljepoti nedirnute prirode. Rijeka Mrežnica, slapište Sastavak, malo selo Ključ bile su mi lijek za dušu. Oduvijek sam volio rijeke, a posebno Mrežnicu. Pored nje sam imao dojam mira i radosti, pronašao sam olakšanje i nadahnuće u prirodnim ljepotama zelene rijeke. Kako sam odrastao na obalama Mrežnice u Oštarijama, moji sretni trenuci su još od djetinjstva na neki način povezani s njom. Taj blagotvorni utjecaj prirode, ljepotu i opuštajući šum slapova željeli smo podijeliti s drugima, te smo 2009. godine osnovali Robinzonski kamp Slap.

Koje sadržaje nudi Vaš kamp?

U turističkoj ponudi imamo uslugu robinzonskog smještaja u kolibama i na otvorenom, razgled Etno parka Slap, Etno kuće i starog mlina, te šetnja do ruševina Starog grada Ključa iz 15. stoljeća. Organiziramo rekreativne i pustolovne aktivnosti, kao i kanu izlete. U turističkoj ponudi imamo i prezentaciju prirodnih i kulturnih vrijednosti ključanskog kraja.

Kako ste ondje povezani s lokalnom zajednicom?

Imamo dobru suradnju s općinom Tounj u cilju promicanja i zaštite kulturne i prirodne baštine, te stvaranja boljih uvjeta za razvoj pustolovnog turizma. Nadamo se obnovi tradicijskih gospodarskih djelatnosti i razvoju eko turizma. Posebnu povezanost imao sam sa samoukim seoskim umjetnikom, ključanskim majstorom i dobrim čovjekom koji je uvijek pjevajući dolazio u Sastavke. Gospodin Rade Dizdar, posljednji mlinar u Sastavcima, s velikom ljubavlju, a često i s puno nostalgije za prošlim vremenima, pružio mi je dragocjene informacije o tradicijskom načinu života i aktivno sudjelovao u obnovi mlina. Pomoću svojih starinskih alata, izradio je ručno sve dijelove potrebne za rad mlina. Zahvaljujem njemu i svim drugim malobrojnim stanovnicima Ključa na pomoći.

Kakvi su Vaši gosti i koje doba godine je najbolje za posjet?

Naši gosti su uglavnom strani turisti koji vole kanuing i čistu divlju prirodu. Tu nalaze svoj mir. Ugođaj se mijenja u svako godišnje doba. Treba se samo zaustaviti, gledati i osluškivati. Gosti najviše dolaze ljeti zbog svježine koju pruža rijeka i u najvećim vrućinama.

Čitati sve što dođe pod ruku!

Bavite li se sami pisanjem i književnošću? U kojoj formi?

Ne bavim se pisanjem, ali puno čitam i pričam. Proučavam povijesnu i kulturnu baštinu Ključa. Oduvijek sam zaljubljenik u seosku baštinu. Godinama sam skupljao etno stvari i konačno im našao mjesto u našoj Etno kući. U blizini su i ruševine Frankopanskog grada Ključa, te našim gostima prezentiram povijesno i etno nasljeđe toga kraja. Vjerojatno i previše pričam, ali ja to volim, pa tko od gostiju tu „torturu“ preživi, spasio se a možda će i drugima pričati.

 Imate li za nas kakve preporuke za čitanje?

Čitajte sve što vam dođe pod ruku. Čovjek ne može sve u životu sam doživjeti, ali čitajući može obogatiti svoje iskustvo, doživljaje i emocije. Možete steći različita znanja, bolje razumjeti druge ljude, razviti empatiju prema drugima i drugačijima i na taj način upoznati sebe.

Priprema: Novinarska družina