Bio jednom jedan mali žuti cvjetić. Živio je na livadi. Imao je razne prijatelje. Tamo je raslo mnogo malina. Malinari bi često prolazili pored njega.

            Njegovi prijatelji su ga voljeli: raspjevana ptičica, veseo mravić i šareni leptirić. Sve su mu to bili prijatelji. Volio je život na livadi. Nekad bi do njega došle pčele i bumbari. Jednog dana u travi, tik do njega sjedila je grupa učenika sa svojom učiteljicom. Bojao se da će ga zgaziti.  Djeca ga nisu gazila. Slikala su cvijeće, pčele i leptire. Kad su završila, otišla su. Cvjetić se počeo dosađivati. Prepao ga je zrik u travi. Upoznao je novog prijatelja, zrikavca. Cijelo vrijeme su se igrali i veselili. Zrikavac je ugodno škakljao cvjetić. Pala je noć, a cvjetić je zaspao. Probudio se i vidio pčelu na sebi. Skupljala je nektar za med. Toga dana se održavalo natjecanje u branju malina na njegovoj livadi. Jedan dječak je sudjelovao u natjecanju. Slučajno je ubrao i žuti cvjetić jer ga nije vidio. Tako je žuti cvjetić otputovao jako, jako daleko. Od velikog umora je zaspao. Sanjao je da živi u mirnom svijetu bez neprijatelja. U tom svijetu svi su se po cijele dane igrali i smijali. Odjednom se cvjetić probudio jer je dospio u drobilicu za maline. Kuharica ga je vidjela, odvojila od malina i bacila kroz prozor. Ostao je ležati nasred puta. Kasnije je tuda prolazila neka zamišljena djevojčica. Zvala se Karla. Vidjela je žuti cvjetić te ga uzela i odnijela svojoj kući. Sada je žuti cvjetić imao novi dom. Živio je u Karlinoj kući, u vazi, na stolu. Uz njega je bilo mnogo drugog poljskog cvijeća: makova, maslačaka, pa čak i poneka ivančica. Rado su provodili vrijeme zajedno, igrali se, pjevali i veselili.

         Dani su brzo  prolazili, a žuti cvjetić je  živio sretno s novim prijateljima sve dok nije uvenuo. Djevojčica Karla je bacila uvelo cvijeće na livadu pokraj svoje kuće. Tako je iz starog cvijeta izrastao novi život!

Marko Musulin, V. a