Vezano uz Tjedan zdrave prehrane, ali i druge zanimljive teme, spustili smo se do školske kuhinje u prizemlju naše škole. Razgovor s našim kuharicama otkrio nam je neke osobine toga posla, kao i mnoge zanimljivosti o našim kuharicama Renatom i Mirjanom.

Koliko dugo radite u kuhinji?

Mirjana: Radim četrdeset i jednu godinu, volim svoj posao, ali budući da putujem iz Drežnice i budim se oko 4 sata ujutro, to mi zna biti teško.

Renata: Radim trideset dvije godine u kuhinji.

Jeste li cijeli radni vijek u školskoj kuhinji?

Renata: Ja sam cijelo vrijeme u školskoj kuhinji.

Mirjana: Ja sam prije radila u restoranu društvene ishrane u Doboju, u Bosni. Ako uspređujem, nema puno razlika, svuda se treba ozbiljno raditi.

Je li vam zanimljivo pripremati hranu za djecu?

Ovisi što je na jelovniku. Mjesečni jelovnik radi ravnateljica, pa nam nije jednolično.

Jesu li se roditelji odazvali akciji prikupljanja hrane za kuhinju ove godine?

Renata: Da, roditelji su nam puno toga donijeli, vrlo su odgovorni. Iako je i krumpir dobro rodio, čak smo više dobili ostalih namirnica, poput šećera, tjestenine i slično…

Volite li kuhati i kod kuće?

Mirjana: Imamo obitelji pa znamo da moramo kuhati, ne razmišljamo o tome volimo li ili ne, samo kuhamo.

Renata: Isto moram kuhat, ali zasitim se. Posebno je bilo teško za vrijeme ovoga Tjedna zdrave prehrane. Nisam imala volje za kuhanje i kod kuće. Koliko god je to “zdrava” prehrana, za nas je bilo jako teško. Radili smo od 4:30 ujutro… Vrlo naporno. Srećom, ranije mi je svekrva kuhala i to mi je bilo najukusnije. No, imam prijatelja kuhara koji kaže da nikada kod kuće nije skuhao ručak.

Što mislite, jesu li bolji kuhari žene ili muškarci?

Renata: Muškarci, sigurno. Oni su odlični, posvete se samo kuhanju, dok se žene zamaraju čistoćom površina, frižidera, urednošću, redom…Osim toga, žene i kod kuće trebaju napraviti još puno ostalih poslova, tako da one kuhaju jednostavna jela.

Mirjana: Oba dečka mojih kćeri znaju kuhati; najprije im nisam vjerovala, bila sam sumnjičava, no zaista dobro kuhaju i zahvalna sam svakome tko kuha za mene ili umjesto mene.

U pripremi kojega jela ste najbolji?

Renata: Podjednako sam vješta u pripremanju raznih jela.

Mirjana: Ne razmišljam baš o tome, nije mi ništa teško.

Kako ste se snašli u Tjednu zdrave prehrane?

Renata: Ravnateljica je predložila neka jela, uvijek se dogovara s nama je li moguće sve to pripremiti za velik broj djece… Taj tjedan je meni bio jako naporan. Mislim da se djeci jedino nije svidjela salata od tune. Ostalo je bilo dobro. Imali smo i drugačije kruhove – sa sjemenkama. Djeci se svidio i rižoto i blitva s krumpirom. Za vrijeme Dana kruha vidim da su djeca pojela sav kruh i popili su sve sokove s OPG-a Capan. No, primjećujem da djeca vole ambalažu – da smo taj sok poslužili u velikoj posudi za razlijevanje po šalicama, ne bi se popilo. Isto tako, kuhani kakao ne popiju, ali mlijeko u tetrapaku vole…No, ono što volimo, mijenja se s godinama. Ni mi u vašim godinama nismo voljeli čušpajze…

Kako djeca prihvaćaju ono što pripremite, imate li saznanja o tome?

Mirjana: Vaša novinarka Kaja zna da 8. b sve voli, a 8. a, koji sada boravi u učionici do nas, dođu redovno po repete. Mislim da ih i ova zatvorenost sprječava da idu u trgovinu po sendviče pa više jedu školsku hranu. No, sada nam je 8. a najblizi pa imaju privilegij da dođu po dodatne obroke.

Kako su učenici prihvatili projekt “Shema školskog voća”?

Renata: U početku su nam vraćali dosta voća, već smo odustali, no počeli smo im ostavljati voće u posudama ispred kuhinje, i tada su sami počeli odlaziti po njega. Neki su učenici u školi do 14 sati i sigurno im je korisno znati da uvijek mogu otići do kuhinje po voće u toku dana. Jedna generacija je stalno dolazila po Lino ladu na kruhu. Jednom sam morala izići nešto obaviti, i samo sam im ostavila na stolu Lino ladu i kruh. Oni su sami došli, namazali su si kruh i uredno ostavili sve za sobom. Nikada nijedno dijete nismo odbili. Mi smo ovdje za njih. Uvijek imamo kruha i našto za namazati. Nitko ne odlazi praznih ruku.

Mirjana: I sami imamo djecu i znamo kako je kada netko da djetetu nešto za jelo.

Kako zamišljate idealnu kuhinju?

Renata: Kako vam se čini naša kuhnja? Mislim da je dobra – lijepa, velika, prostrana, čista…Prije nekoliko godina prošli smo kompletnu sanitarnu provjeru. Imamo i sve aparate koji nam olakšavaju rad. No, sada ima i puno manje učenika nego prije, sada je djece kao nekada u jednoj smjeni. Lijepo nam je u našoj kuhinji.

Razgovarali: Kaja, Dorian i Lana